Minimalističkim načinom života koji prenosi u svoje stvaralaštvo, Irma Kohel predstavlja autentičnu pojavu na regionalnoj dizajnerskoj sceni. Osim što se ističe po svom, kako po estetici tako i po održivosti, minimalističkom stilu, Irmu izdvaja svestranost u sferi dizajna. Osim što dizajnira odeću i aksesoare, svoje ideje realizuje i kroz dizajn nameštaja, kao i linije za decu.
O detaljima održive proizvodnje u modi, svakodnevici jednog minimaliste i o promenama koje nam donosi svedeniji način života, razgovarale smo sa bosanskom dizajnerkom Irmom Kohel.
Koja je poruka (i da li postoji) koju šalješ kroz minimalistički izraz u svom stvaralaštvu?
Svedeniji život, čišći um. Sa manje stvari bićemo sretniji. Na primjer, dijete koje ima 100 igračaka ne zadovolji se ni jednom novom/starom, a ako ima tri, cijeni te tri i svaka nova je za njega nešto veliko i bitno. Minimalizam kao pravac i način života je meni pomogao da rasčistim um, prostor i budem sretnija.
Kako si došla do toga da živiš minimalističkim načinom života?
Prođete sve faze života, nijedna faza nije i ne smije biti ista. Kada pronađete šta vas umiruje, veseli, ispunjava zadržite se tu, ugnjezdite.
Kako bi opisala svoj minimalistički život nekome ko nije upoznat sa postulatima minimalizma?
Uvijek biti zadovoljan onim što imate. Minimalizam kroz stvaranje; sa malo reći suštinu, ne dotjerivati, ne šminkati, ne uljepšavati.
Ja nisam baš ekstremni minimalista, izvučem ono što mi odgovara; što mi treba. To primjenim i na dizajn i stvaranje, ali opet sa akcentom i notom svog stila.
Ne treba vam novi kaput ako imate već 3 – nosite njih. Ili nekome dajte, prodajte, poklonite. Kada nemate ni jedan, onda sebi kupite novi. Minimalizam je način života. Kroz enterijer, način življenja i ponašanja. Isto kao joga, vegetarijanstvo/veganstvo – jedno vuče drugo. Ciklus i koraci; vrijeme je za sve potrebno, pa na osnovu toga dobijemo odgovore.
Kakve promene ti je minimalizam doneo u životu (sem posedovanja manje količine stvari) i da li ti je on doneo i neke poteškoće?
Minimalizam me je oblikovao i uporno me štiti od prekomjernog i bespotrebnog konzumerizma.
Koji deo procesa izrade je inicijalno najneodrživiji sam po sebi, pa se na njega treba obratiti posebna pažnja?
Porijeklo materijala i nemogućnost stopostotne kontrole.
Na koji način uklapaš biznis i kreativnu stranu da bi oni zajedno stvorili identitet tvog brenda?
Sve je to cijelina. Život. Kad spavam, ja stvaram. Što zamislim – realizujem.
Da li si prvo počela da primenjuješ održivost u svakodnevnom životu ili u dizajnu, i kako se stvorila potreba ili želja za održivošću kao glavnim fokusom?
Sve ide od odgoja i kulture. Nikad mi mama nije dala da bacim papirić negdje, morala sam ga u džepovima nositi do kuće ili prve kante. To se reflektuje dalje.
Kao vegetarijanac od svoje 15. godine povlačim za sobom sve što je prirodan tok, a to jeste briga o sebi, svom tijelu, umu, okolini u kojoj živim i šta stvaram.
Kako izgleda potrošačka korpa minimaliste: koliko često kupuješ i kako određuješ prioritete?
Pokušavam da kupujem nezapakovane namirnice, pijaca ili piljara su moja svakodnevna destinacija što se tiče kuhanja. Kod mene je sve friško i skoro nikad ništa nemam u frižideru, haha – osim tegli domaće salate, cvekle, maslina… Koristim i razne vrste ulja: bučino, maslinovo…
Zamrzivač: domaća zimnica, mohune, mrkva, peršun, smrznute napravljene veganske pljeskavice…
Od kozmetike se trudim da uzimam sapune za kupanje bez ambalaže, a šminku mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Uglavnom pravim domaće pilinge i maske za čišćenje, kao i sredstva za čišćenje kuće.
Da li si prolazila kroz fazu oslobađanja od viška stvari (decluttering) kada si postala minimalista?
To svakodnevno radim.
Koliko je tema održivosti zastupljena u Bosni i Hercegovini? I sa kakvim se sve preprekama susrećeš dok razvijaš svoj brend na ovim prostorima?
Prepreka na svakom koraku. Može se do sutra kukati, svaki korak je bitan i kreće od nas samih. Bilo gdje da smo na planeti.
Šta je bilo prvo što si dizajnirala i koliko se razlikuje pristup dizajiranju i stvaranju nameštaja u odnosu na odeću?
Prvi proizvod koji je objavljen je bila torba Broj 1 od recikliranog fabričkog materijala.
Svako oblikovanje i dizajniranje se zasniva na istom principu, samo sa različitim tehnikama i materijalima.
Koje materijale koristiš u proizvodnji nameštaja i kućnih proizvoda kako bi ih učinila održivim?
Šta god mi dođe pod ruku da se od toga može nešto oblikovati. Drvo, kamen… komadi reciklirane spužve…
Kako postižeš da čak i proizvodnja i nabavka materijala, koji nisu nešto što ti kontrolišeš, budu etički i zaista održivi?
Materijale koje koristim za 90% odjeće su ostaci od velikih kuća i brendova koji budu odbačeni iz prethodnih sezona.
Na koji način misliš da treba edukovati mlađe generacije, kako bi se ekološka svest povećala?
Primjerima, a ne pričom.
