Čini li vam se kao da u poslednje vrijeme svi u vašoj okolini rađaju ili ostaju trudni? Imate li osjećaj kao da na društvenim mrežama vidite sve više slika beba i trudnica? Koliko puta ste u poslednje dvije godine bili pozvani na babinje? Možda ste samo došli u te godine kada se najveći broj ljudi odlučuje započeti svoju obitelj. A možda je ipak riječ o nečemu većem od osobnog odabira.
U tekstu o generacijskim podjelama, Jasna je navela i opisala generacije rođene u proteklih stotinjak godina, od čega jednu kohortu čine famozni baby boomeri – generacija rođena između 1945. i 1965. godine. U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na Baby Boom u nešto općenitijem smislu – kao klasični fenomen do kojeg dolazi uslijed perioda velike nesigurnosti i nemira poput rata, krize, pandemije i prirodnih katastrofa.
Prirodno kretanje stanovništva i Baby Boom
Uticaj stope mortaliteta na odluku o rađanju
U protekle dvije godine smo bili svjedoci mnogim vrstama masovnog stradanja poput pandemije, potresa, poplava, požara, a u poslednje vrijeme i ratova. Uz to imamo i faktore smrtnosti specifične za suvremeno društvo poput zagađenja vode i zraka, gladi, pretilosti, kroničnih bolesti, usamljenosti i stresa.
Uspoređujući prirodni tempo stope smrtnosti s obzirom na te faktore, demografi definiraju razliku kao excess mortality. Kada govorimo o razdoblju protekle dvije godine, riječ je o procjeni od 10 milijuna izgubljenih života više od predviđenog. Samo u SAD-u je riječ o povećanju stope smrtnosti za 10%, u Srbiji i Crnoj Gori 12%, na razini EU 15%, a na Kosovu i u Albaniji preko 20%. O razornim demografskim posljedicama rusko-ukrajinskog rata tek trebamo saznati.
Teško je živjeti u takvom svijetu punom nesigurnosti i (ne)predvidivih opasnosti. Zbog toga je nekima teško uopće zamisliti donijeti dijete na ovaj svijet i osuditi ga na iste strahove pa je sve češći trend da parovi ili pojedinci odluče kako uopće neće imati svoje potomke ili će ih imati manje nego što bi željeli. Uzroci ovoga često su klimatske promjene, prenapučenost ili siromaštvo te nesigurnosti uzrokovane neokapitalističkim sustavom u stadiju poluraspada poput neadekvatne dječje i zdravstvene skrbi, ženskih radnih prava te nekvalitetnog obrazovnog sustava.
Kako izgleda prosečna porodica danas?
Nuklearni model obitelji (muškarac i žena + dvoje djece) je ideal tip koji sve češće ne postoji u stvarnosti, barem ne kao dominantni oblik. Osim što postoje i alternativni oblici poput samohranih obitelji, homoseksualnih ili kombiniranih, sve manje obitelji se odlučuje na rađanje dvoje djece.
U Kini je natalitetna politika jednog djeteta provođena od 1980. do 2015. godine to doslovno zabranjivala. U ostatku svijeta isto možemo pratiti taj trend. U SAD-u prosječna obitelj ima 1.9 djece, u Velikoj Britaniji 1.7, a na razini Europske unije 47% obitelji ima jedno dijete, 40% dvoje, a ostatak troje ili više.
U Srbiji je taj broj još veći, pa 52% obitelji ima jedno dete, 40% dvoje, i skoro 7% troje. Pri tome ne treba zaboraviti niti činjenicu da u Srbiji gotovo polovica parova u reproduktivnoj dobi nema ni jednog potomka iz različitih razloga, poput nepovoljne ekonomske situacije, neriješenog stambenog pitanja i produženog studiranja.
Indikator prirodnog kretanja stanovništva je i broj rođene djece po broju fertilnih žena (zažmiriti ćemo na činjenicu da je riječ o statističkom utjelovljenju biološke uloge žena kao rasplodnih kobila – s obzirom da su one takozvani ograničavajući spol – spol koji ima manji broj gameta veće veličine, što u kombinaciji s vremenom potrebnim za gestaciju “štopa” stopu nataliteta naspram fizikalne spremnosti muškaraca na oplodnju):
- U Hrvatskoj iznosi 1.4 djece po fertilnoj ženi,
- U Srbiji 1.5,
- U Francuskoj 1.9.
Za usporedbu, ne tako davne 1950. godine, dotična stopa je iznosila 4.7 na globalnoj razini. Razlozi za opadanje su višestruki, od emancipacije žena, preko povećanja dostupnosti i svijesti o kontracepciji, pa sve do već spomenute anksioznosti zbog klimatskih i društvenih promjena.
Globalni rast populacije
I pored gore navedenog, kao globalna populacija drastično smo porasli. U proteklih stotinu godina, skočili smo sa 2 na gotovo 8 milijardi stanovnika. U proteklih 10 godina se svjetska populacija povećala za jednu milijardu. Ujedinjeni narodi procjenjuju da ćemo do 2050. godine doći do globalne populacije od 10 milijardi ljudi, što je prema procjeni nekih demografskih analitičara ekvilibrijum na kojemu ćemo se i zadržati ukoliko ustalimo model nuklearne obitelji s dvoje djece (za koji smo maloprije ustanovili da ne postoji, ili u najboljem slučaju izumire).
Kako je to moguće ako dio ljudi odbija imati djecu uopće ili ih ima manje nego što bi htjeli/trebali i ako uslijed različitih kriza umire više ljudi nego što diktira prirodni ritam kretanja populacije?
U stručnom sociološkom radu “Žene kao oruđe nacije” sam napisala kako se pronatalitetni narativ najčešće javlja upravo u vrijeme ratova i sukoba, jer ga istovremeno motivira potreba za što brojnijim ljudskih resursima u obliku radništva i vojske, ali i straha od izumiranja zajednice uslijed masovnih stradanja koje ratni sukobi donose.
Isto vrijedi i za ostale krizne situacije u kojima se javlja strah od smrti ili izumiranja, bilo na razini jednog obiteljskog stabla, etničke zajednice ili globalne populacije.
Biološki i genetski uzroci Baby Boom-a
Instinkt za preživljavanjem
Ljudi su prije svega životinje. Koliko god si ponekad volimo tepati da smo se kao vrsta uzdigli iznad prirodnih zakona i instinkta, ipak smo i dalje pod utjecajem istih. To je posebice izraženo kada je riječ o reprodukciji s obzirom na to da o tome ovisi opstanak vrste. U prirodnim znanostima je ustaljen stav da je svrha i cilj svake žive stanice, pa tako i organizma ili populacije da preživi i razmnoži se.
U društvenim znanostima koristimo sebični gen kao pojam kojim definiramo zaštitničko ponašanje i pronatalitetne strategije kojima se taj biološki cilj živuće stanice ostvaruje. Ljudi su podložni tom instinktu za preživljavanje pa se to ispoljava kroz različita ponašanja poput spremnosti da:
- umremo za one koje smatramo svojima (rat),
- osiguramo svojim ljudima najbolju šansu da ostvare svoje ciljeve (nepotizam)
- višestruko nadoknadimo izgubljene živote (baby boom).
Ono što nas razlikuje od ostalih životinja je razvijenost čeonog režnja odgovornog za povezivanje uzročno-posljedičnih veza i planiranje budućnosti, te prefrontalni korteks koji nam omogućuje da donosimo odluke te se ponašamo u skladu s društvenim očekivanjima. Ali u situacijama stvarne ili projicirane životne ugroze, limbički sustav preuzima glavnu riječ. Njega kolokvijalno zovemo gušterski mozak (eng. lizard brain), a služi kontroli nagona poput bijega ili borbe, uključujući i nagon za razmnožavanje.
Genetsko spašavanje
Prevlast nagona za preživljavanje kako bi se ublažio efekt povećane smrtnosti uslijed određenih okolnosti se naziva procesom genetskog spašavanja (eng. genetic rescue).
Preživjeli pripadnici populacije preuzimaju na sebe odgovornost nadoknade izgubljenih članova. To znači da se ne razmnožavaju samo onoliko koliko to smatraju potrebnim i poželjnim, već i onoliko koliko se procjenjuje da bi doprinijeli oni kojih više nema u genskoj zalihi populacije.
Pri tome se zbog neizvjesne situacije i rizika od ponovnog gubitka pretjeruje s kompenzacijom “za svaki slučaj”. Ukoliko se opasna situacija ne ponovi, dodatno smo ponutkani stavom da je bolje razmnožiti se prije nego što se opet dogodi nešto što bi smanjilo šansu za preživljavanje. Odjednom, ostaje višak populacije naspram prethodnog razdoblja – famozni baby boomeri.
Nije riječ o nečem novom. Nakon svake pandemije, pošasti, prirodne katastrofe i rata dolazi do pojačane reprodukcije. Iz istog razloga u zajednicama s visokom stopom smrtnosti uslijed nezadovoljavajućih uvjeta života vidimo povećanu stopu nataliteta naspram zajednica s niskom stopom smrtnosti.
Logika kojom se vode je čista igra brojeva – što više potomaka, veća je šansa da netko od njih preživi, bez obzira u kakvim uvjetima.
Nasuprot tome je mirnodopska logika omjera uloženog i dobivenog – što manje potomaka u čiji razvoj se može više uložiti jer će se isplatiti s obzirom na to da će gotovo sigurno preživjeti.
Baby boom u životinjskom svetu
Klokanice koje žive u surovim uvjetima australske divljine istovremeno nose tri potomka u različitim stadijima razvoja. Jedan je na rubu zrelosti, drugi koji se tek počinje razvijati u tobolcu, i treći pauziran u stadiju embrija za slučaj da se drugima nešto dogodi. Evolucijski se ritam razmnožavanja klokanice prilagodio činjenici da 75% klokana ne doživi odraslu dob. Stoga se ona razmnožava na ovaj način koji joj omogućuje štednju resursa uz osiguravanje nastavka vrste kroz rezervne “igrače na klupi”, ili bolje rečeno u tobolcu.
Genetsko spašavanje je i nešto što ljudi induciraju na ostalim vrstama kako bi spriječili njihovo izumiranje. Ovo se radi kroz eliminaciju predatora ili kroz intervenciju u gensku zalihu kako bi se spriječile određene bolesti i omogućile adaptacije potrebne za preživljavanje.
Jedan od najpoznatijih primjera takve vrste genetskog spašavanja je oporavak populacije američkih bizona. Zahvaljujući zabrani lova na bizone, vrsta se spasila s ruba izumiranja krajem 19. stoljeća (manje od 100 jedinki preostalih u divljini). Danas čini populaciju od preko 20 tisuća jedinki. Oporavak populacije bizona je toliko drastičan, da je uzrokovao probleme u ekosustavu. Zbog toga je na lokacijama poput Grand Canyona dozvoljen lov naoružanim pojedincima koji pobjede na lovačkoj lutriji.
Danas je lov na bizone popularan kao prije 150 godina, čemu svjedoči podatak da se za 12 volonterskih lovačkih pozicija prijavilo preko 45 tisuća ljudi, samo u 2021. godini.
Društveni uzroci Baby Boom-a
Uticaj tržišta rada na natalitet
Jedan od najjednostavnijih primjera kojeg možemo pratiti u ovoj pandemiji odnosi se na radno mjesto – radi li osoba kao esencijalni radnik, ili ima priliku raditi od kuće. Ukoliko radi od kuće, ima više slobodnog vremena i vjerojatno veće prihode pa će se zbog toga prije odlučiti iskoristiti ovu priliku za rađanje. S druge strane, esencijalni radnici zbog nesigurnih uvjeta rada odlučuju na rađanje jer si time omogućuje duži period izbivanja s radnog mjesta kroz porodiljni dopust.
Osobe zaposlene u svijetu zabave su morale pauzirati svoje karijere, turneje i snimanja, pa su mnogi to iskoristili kao priliku za osnivanje ili proširivanje obitelji. Na stotine slavnih žena rodile su u 2021. godini.
Ne treba zaboraviti ni one koji su odlučili posvojiti poput Petea Buttigiega, bivšeg američkog kandidata za predsjednika i mnogih drugih koji pomažu smanjiti priljev djece u sirotišta.
Konformizam
Treba uzeti u obzir i utjecaj okoline na osobni odabir – ukoliko svi oko vas odjednom rade na proširenju svoje obitelji, u glavi se javlja glasić koji potiče na konformizam s novom društvenom stvarnosti koju vidite na društvenim mrežama i u parkovima pa dajete sve od sebe kako biste pripadali tom trendu. Baby boom u tom smislu nije puno drugačiji od pomame za Gucci remenom.
Socioekonomski status i odluka o rađanju
Uz radno mjesto je usko vezan i socioekonomski status. Milijuni ljudi su ostali bez posla uslijed pandemije te bili prisiljeni zagrebati u ušteđevine, pa nisu nužno u dovoljno povoljnoj financijskoj situaciji za osnivanje obitelji. No, istovremeno upravo oni koji ne mogu priuštiti kvalitetnu dječju skrb su oni koji si najčešće ne mogu priuštiti ni pristup ni kvalitetu kontracepcijskih sredstava.
Mnogi su se prije 2 godine potukli u trgovini oko paketa WC papira, nitko se nije tukao oko prezervativa. U trenutku kada morate birati između jednokratne kontracepcije i osnovnih namirnica (paket Durex prezervativa od 3 komada u Srbiji košta oko 300 RSD, podjednako kao paket WC papira od 10 komada), naravno da ćete odabrati olakšati si svakodnevicu tim dragocjenim resursom. Potreba za intimnim odnosom i dalje postoji zbog čega dolazi do potencijalno neželjene trudnoće.
Porodično i rodno nasilje i Baby Boom
Kada je riječ o društvenim uzrocima Baby Boom-a, važno je spomenuti neke ne baš pretjerano pozitivne faktore. Uslijed okolnosti povećane društvene anksioznosti, opće nesigurnosti i straha, uvijek dolazi do porasta nasilja. S jedne strane, raste nasilje u javnom prostoru, a s druge unutar privatna 4 zida.
Prijave slučajeva obiteljskog nasilja tijekom pandemije drastično su porasle, dijelom zbog povećane svijesti i izmjena zakona, a dijelom zbog toga što su mnogi odjednom postali prisiljeni provoditi više vremena sa svojim zlostavljačima. Silovanje u braku, iako nerijetko ignorirano od strane zakona i vlasti, tužna je svakodnevica mnogih žena diljem svijeta, koja može završiti neželjenom trudnoćom.
Također, ne treba zaboraviti niti ratna silovanja koja se događaju na civilnim područjima zahvaćenih ratom poput Afganistana i Ukrajine koja se rade i kako bi se “širilo sjeme pobjednika” i kako bi se uništio moral protivnika.
Uticaj zdravstvenog sistema na Baby Boom
Do neželjene trudnoće može doći i zbog preopterećenja zdravstvenog sustava zbog kojeg je kasnila opskrba kontracepcijskim pilulama ili se pak morao odgoditi medicinski zahvat za trajnu kontracepciju.
Također, tijekom pandemije je došlo i do obustave provođenja medicinski potpomognutog abortusa u mnogim bolnicama.
Zbog toga su mnoge žene bile prisiljene roditi unatoč osobnom izboru, čak i u situacijama kada je trudnoća bila opasna za njihov život. Stoga je nužno da kao društvo počnemo ozbiljno shvaćati održavanje zdravlja ženskog reproduktivnog sustava te pravo na izbor.
Psihološki uzroci Baby Boom-a
Strah i anksioznost kao faktori odluke o rađanju
Kroz tekst smo već natuknuli određene psihološke uzroke koji utječu na odluku o rađanju djece poput straha i anksioznosti. S jedne strane, strah i anksioznost paraliziraju odluku o potomcima jer nesigurnost unosi sumnju u šanse za preživljavanje i kvalitetu života buduće generacije.
S druge strane, upravo strah i anksioznost potiču na odluku o rađanju jer se osobe suočene s katastrofom ne mogu ne zapitati – kada, ako ne sada?
Kako dosada utiče na natalitet?
Najveći broj djece je začet tijekom zimskih mjeseci: dijelom iz bioloških razloga kako bi se potomci rodili u ljetnom period te imali vremena ojačati do sljedeće zime, a dijelom zbog dosade. Tijekom zimskih mjeseci se život uspori, ne boravi se previše po vani niti se radi jednako mnogo kao tijekom toplijih mjeseci. Ti sporiji mjeseci su se kroz povijest, a i danas u ruralnim područjima, koristili za obavljanje poslova za koje se preko ljeta nema vremena poput šivanja, popravljanja oruđa i oružja, ali i za kartanje i pjevanje. No, i to dosadni s vremenom, a postoji višak energije, pa zašto onda ne skratiti vrijeme valjanjem po sijenu?
Moderni uvjeti života odmaknuli su nas djelomično od tog tempa, ali se onda dogodila pandemija. Od početka 2020. godine, mnogi su proveli tjedne, mjesece, pa čak i godine, u lockdownu i izolaciji, mnogi više nisu gubili nekoliko sati dnevno na put do posla. Kruh od kiselog tijesta (eng. sourdough), maratonsko gledanje serija na Netflixu i preslagivanje ormara, okupirati će samo dio slobodnog vremena, ali i to brzo dosadi.
Dodajte tome povećanu konzumaciju alkohola i ostalih opijata s otežanim pristupom kontracepciji i dobijete dobitnu kombinaciju za pandemijski Baby Boom!
Baby Boom kao produkt potrebe za distrakcijom
Tijekom pandemije loše vijesti pljušte sa svih strana, od svakodnevnog proučavanja broja mrtvih do suočavanja sa sustavnim društvenim problemima poput nejednakosti koji izbijaju na vidjelo uslijed dramatičnih okolnosti. Ljudima je jednostavno trebala distrakcija od doomsday scrollinga pa su se bacilli u velike životne projekte kako bi preokupirali misli.
Neki su se vratili starim hobijima, neki su započeli novu karijeru, a neki su odlučili da je to savršeni trenutak za roditi dijete iz istog razloga zašto su neki udomili životinje.
Natalitet i nada
Ovo nas dovodi do posljednjeg psihološkog uzroka Baby Boom-a specifičnog isključivo za ljudsku vrstu, a to je nada – nada da će loša situacija brzo proći, nada da će sutra svijet biti bolji, nada da ćemo preživjeti, nada da ćemo iskoristiti maksimum od trenutkih okolnosti. Nada je iznimno snažna pojava koja tjera ljude da se ponašaju iracionalno i potiče ih da zažmire na probleme i fokusiraju se na ono lijepo što život nudi.
Nada je ona koja omogućuje preživljavanje jer bismo inače vrlo brzo izumrli zbog već spomenute anksioznosti i straha od bezizlazne situacije, nepogodne za život onih koji su već tu, a kamoli za one koji tek trebaju doći na ovaj svijet.
Nije nužno loše što započinje novi Baby Boom. Iako smo svjesni da odluka o rađanju potomaka nije uvijek posve racionalna. Ona se donosi pod utjecajem različitih bioloških, genetskih, društvenih i psiholoških razloga. To možemo slobodno doživjeti kao nadu da se upravo kreira novi svijet kojeg će uskoro predvoditi nove generacije po nekim novim principima.
Moramo imati na umu da disbalans u trendovima rasta populacije uzrokuje određene funkcionalne poteškoće, stoga se društveni sustav treba prilagoditi kako bi toj novoj generaciji dao najbolju šansu. Neke od formi prilagođavanja su ulaganje u institucije za odgoj i obrazovanje te socijalnu skrb koji su u našoj regiji zanemareni.
U suprotnom ćemo za 20 godina imati društvo puno mladih bez perspektive te njihovih financijski i psihološki iscrpljenih roditelja.
