Maju Halilović, prvu biodizajnerku u susednoj BiH i jednu od retkih u regionu, prvi put smo slušale u F.Fm podkastu, nakon čega smo odlučile da se detaljnije uputimo u to šta je biodizajn i da saznamo sve o biotekstilu u kome mnogi vide budućnost ka kojoj stremi održiva moda.
Pozvali smo je da nas i sama, neposredno, upozna sa svojim radom i idejama kojima se vodi u stvaralaštvu i istraživanju.
Maja Halilović se dizajnom se bavi već petnaest godina. Završila je Akademiju likovnih umetnosti u Sarajevu kao i muzičku akademiju. Dobitnica je nagrade za inovativnu ideju 2011. godine za žensko preduzetništvo – Fondacije CURE i Udruženja Infohouse. Svoje radove izlagala je u Londonu, Ljubljani, Brnu, Kelnu, Beogradu i u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine. Trenutno drži predavanja o njenom istraživačkom radu u sklopu biodizajna.
Hajde da počnemo od osnova: šta su biodizajn i biotekstil?
Odgovor odmah nalazimo u samome imenu. Biodizajn započinje kada dva stručnjaka iz polja dizajna i biologije udruže snage, podijele znanje da bi zajedno istražili, usmjerili živi organizam da uzgoji biomaterijal koji se može koristiti u industriji dizajna ali i šire.
Moraju se pridržavati pravila koje kaže da u tom procesu ne smiju povrijediti niti jedan živi organizam. Također poštuju pravilo, iz čega je i nastao biodizajn, iz potrebe za zdravim i ekološkim dizajnom, da surađuju sa prirodom i uzimaju je kao prvi i posljednji alat za stvaranje. Tako biodizajner i biolog imaju zajednički cilj, stvoriti produkt koji ce pomoći ljudima, ne samo olakšavajući njihovu svakodnevnicu nego taj isti produkt mora biti zdrav za ljude i zdrav za okoliš.
Danas biolozi sa biodizajnerima uglavnom rade zajedno u razvijanju, istraživanju biomaterijala. Biomaterijali koji se mogu koristiti u svim industrijama, koji mogu zamijeniti toksične materijale današnjice. Biomaterijali, odnosno biotekstil, za razliku od svih dosadašnjih materijala je ne samo biorazgradiv, trebajući nekoliko dana, par mjeseci da se razgradi unutar zemlje, on ujedno i hrani zemlju sa mineralima i vitaminima. Dobivamo ga u prostoru sasvim novom za dizajnere, u labaratoriji.
Kako je biodizajn star svega nekoliko godina, ne sumnjam da ce se razvijati i u drugim pravcima. Tek smo započeli hodati novim putem.
Dizajn je sve do danas pridonosio zagađenju okoline, ili kako ja volim reći bio sluga kapitalizmu, u kojem je dizajner unutar svog dizajnerskog procesa u potpunosti ignorisao kakav je uticaj proizvoda na planetu tokom proizvodnje i nakon sto mu trajanje dođe kraju. Kako utiče na okoliš se rijetko koga ticalo. Danas, biodizajneri mijenjaju paradigmu i ustaljena pravila. Želimo ekološko razmišljanje integrisati u cjelokupan dizajnerski proces. I apeliramo da se takav pristup počne izučavati u školama i na fakultetima. I na kraju počne primjenjivati u industriji.
Koliko je široka primena biotekstila?
S obzirom na to da smo na samim počecima, njega možemo vidjeti samo u projektima koje promoviraju pojedinci. Naime, upravo zbog toga radim na tome da stvorim prvi biodizajn brend na Balkanu. Još ga ne možemo vidjeti u mejnstrimu, jer nisu sprovedena detaljna istraživanja tako da bismo bili sigurni gdje ćemo imati najviše koristi od biomaterijala. Na problem nailazimo i sa trenutačnim stanjem na tržištu.
Mi se borimo sa veoma gladnom i pohlepnom Industrijom koja zavisi od nafte i njenih derivata. Pričamo o tržištu u kojem preplavljuju tkanine izrađene upravo od nafte; klasificiramo ih pod nazivima sintetika: poliester, rejon, najlon…Riječ je o plastici, tkaninama koje mogu naštetiti ljudskom zdravlju kao i zdravlju okeana. Dok pričamo ljudi širom planete peru svoj veš u veš mašinama i tako šalju bilione komadića plastike u okeane. Sutradan ćemo poslati dodatnih bilion komadića. I prekosutra i zakosutra. Ako ne učinimo nešto brzo, plastificirat ćemo naš jedini dom. Ovdje ću skrenuti s teme i ponukati čitateljice/telje na istraživanje: da bismo bili biodizajneri moramo se obrazovati i o politici, ekonomiji i društvenim pravilima jer jedino tako ćemo razumjeti širinu problema, ali i mogućnosti promjene kao i kako raditi na njima i osigurati njihovu primjenu u vlastitom radu.
Od čega se pravi biotekstil?
Moramo proći određene klasifikacije da bismo materijalu ili tkanini stavljali prefiks bio. Kada pričamo o biodizajnu i biomaterijalima, mi govorimo o tkaninama koje se dobivaju u suradnji s živim organizmima poput bakterija, kiselina, kvasaca, gljiva, micelijuma, pigmenata, proteina… Za primjer koristim osnivačicu biodizajna Suzanne Lee koja danas radi s proteinima i proizvodi biomaterijal na osnovu ove bjelančevine.
Prethodno, u suradnji s biologom Suzanne je proizvela biotkaninu pomoću bakterija. Na tome i ja trenutno radim. Na modifikaciji, istraživanju i eksperimentisanju s bakterijama. Kada se stvaraju biotkanine biodizajneru nisu strane ni nove ljudske tehnologije poput 3D printera da bismo dobili određene teksture.
Biotkanina je nekada podrazumijevala tkaninu koju dobivamo od pamuka, lana i svilenih buba. Jer šta uopšte znači bio? Bio nam govori o materijalu biološkog izvora. Materijalu koji nam priroda daje, koji je zdrav jer se vrlo brzo razlaže i postaje dio zemlje. I ove tkanine se koriste od kamenog doba sve do današnjeg dana. Ali zašto uopšte potreba za novim biotkaninama? Jer smo u posljednjih nekoliko stoljeća, od začetka industrijske revolucije, pogotovo početkom dvadesetog stoljeća počeli sa upotrebom sintetičkih materijala, sinetetičkih boja (umjetna vlakna prvi put susrećemo tek krajem 19. stoljeća, kada je proizvedena tzv. umjetna svila, odnosno rejon) i iako sintetička vlakna mogu pronaći svoju pravilnu upotrebu izumom fast fashion brendova ona danas prijete zdravlju ekosistema. Neće danas biti sigurne ni biotkanine poput pamuka kojeg proizvodimo u velikim količinama: zbog količine vode i kemikalija koje su potrebne za njegov uzgoj pamuk je danas samostalno zaslužan za enormno zagađenje zraka u Uzbekistanu, Indiji te nestašicu pitke vode.
Dakako, ljudska vrsta razvija svoju tehnologiju pa tako i svoje tkanine. Upravo zbog potrebe za novim i stavljam naglasak na zdravim materijalima nastaće sasvim nova vrsta materijala gdje imamo dizajnere koji sjede sa biolozima u labaratorijama i bez ikakve upotrebe kemikalija ili vještačkog izvora surađuju sa prirodom.
Kakva je procedura proizvodnje biotekstila?
U procesu nalazimo jedan sasvim novi i evolutivan smjer u nauci i dizajnu. Dizajneri po prvi puta ulaze u labaratorije i dijele prostor s biolozima. Treću ulogu odigrava organizam s kojima će ljudi da eksperimentišu, s tim da živi organizam zauzima gotovo jednaku poziciju sa dva stručna lica jer ih oni ne smiju mijenati niti povrijediti organizam s kojim rade, već ga polako “guraju” u pravcu koji će pomoći da dobiju željene rezultate – upotrebni, zdravi, biološki materijal za nošenje ili drugu namjenu. Unutar labaratorije organizam se hrani organskom hranom i modifikuju se uslovi za njegov uspješan rast. Npr, u mojoj labaratoriji uslovi su jako bitni. U prostoru se ne preporučuje dugo boravljenje, zbog fermentacije koja moze biti opasna za disajne organe.
Za bakteriju scoby jako je bitna vlaga, mrak, visoka temperatura i dobar protok zraka. Eksperimentišem i sa drugim uslovima koja se su također pokazala interesantnim po rezultatima kvalitete materijala, ali ovo su osnove kada želite brzo dobiti kvalitetan ishod. Kada se uslovi postignu bitno je dati scobiju hranu, i osnova je šećer i čaj/nitrogen. Međutim, za postizanje zaista kvalitetnog materijala već dugo eksperimentišem sa drugom hranom koja pospješuje njegovu fermentaciju i kakvoću materijala. Ovo se odnosi samo kad radite sa bakterijama, postoje sve veći broj biodizajnera koji danas eksperimentišu sa različitim živim organizmima (moraju biti jednostavni, primarni organizmi jer kompleksniji organizmi podrazumijevaju da ulazite u realm povređivanja misaonog bića) pa čak i sa otpadom i postižu sjajne rezultate!
Na koji način promovišeš svoje kreacije?
Promovišem svoju platformu za obrazovanje i isticanje novih praksi. Te za dijeljenje informacija o klimatskim promjenama, zagađenju, kršenju ljudskih prava unutar trenutnog sistema kapitalizma koji jede svoju djecu i ostavlja generacijama koje dolaze, a i nama mladima budućnost kojom se ne možemo ponositi niti radovati. Dijelim i informacije da bismo se obrazovali, bili dio kritičkog diskursa koja razumiju sistem, kulturu i društvo u kojem živimo. Tako neće biti čudno da ne samo da dijelim svoj rad unutar biodizajna već i razmišljanja o politici ili domorodačkim skupinama koje se bore za svoju zemlju i vodu sa naftnim kompanijama. Imala sam tokom tri godine tu privilegiju da me jako puno medijskih portala, novina i televizijskih kuća zvalo da pričam o svom istraživačkom radu i tako pokažem da postoje drugi putevi. Imala sam i poslovnih ponuda, imam ih i dalje. Ono što je problem jeste da mi se nalazimo na samim počecima i ja ne mogu prodati ovaj materijal niti jednom brendu ili biznisu jer ne znam kako materijal reaguje u interakciji sa drugim živim bićima. Za to mi treba istraživački studio ili labaratorija, podrška države. Sve pokazuje da je riječ o veoma zdravom materijalu, ali nisu sva istraživanja završena. Budućnost je pred nama.
Koliko je biodizajn razvijen u regionu, a koliko u svetu?
U našem regionu nije razvijen. Pričamo o isključivo dvije osobe koje se bave ovom temom. Ja, i Adrienn Uhjazi iz Novog Sada s kojom sam u kontaktu. Počinjemo s veoma skromnim temeljima. Ne znam koliko će pomoći da jesam imala blago interesovanje od nekih vladinih ogranaka, ali ti razgovori su se završili kako su i započeli. S blagim interesovanjem zbog medijskih naslova i sa potpunim nerazumijevanjem obzirom da uopšte nisu razumjeli tematiku niti urgentnost njegovog pokretanja. Naletala sam i na neugodne vladine mizogonistične figure koje su pokušale da moj rad svedu pod puko igranje. Pa čak i one koje sam vec u početku otkrila da pokušavaju da ispitaju da li je ideja vrijedna za krađu. A i onih koji su zaista pokazali interesovanje za suradnju, ali koja se nikada nije desila. Moj zaključak je da će ovaj region da nastavi sa upotrebom prljave energije i da je moguće da ćemo biti crna tačka Evrope (ne kažem da već nismo jer to zagađenje zraka u zimskom periodu, iskopavanje uglja dokazuje) sve dok se ne probudimo da bez zdravog okoliša nema ni zdravog čovjeka
Nemamo predstavnike u vladi koji shvaćaju bitnost novih tehnologija. Nemamo njihovu podršku ili napor da rade na promjenama. Nemamo ekološke centre, nemamo reciklažne centre, ali zato imamo nelegalne deponije, male hidrocentrale, rudnike uglja, termoelektrane i fabrike bez filtera…Pak, istakla bih disproporciju reakcija koja me je dočekala kada je rad zapao za oko mojoj nekadašnjoj koleginici sa fakulteta Adni koja će dobiti posao u BHRT medijskoj kući i koja će uraditi sjajan prilog o biodizajnu koji će da pregleda gotovo stotinu hiljada ljudi i tako pomogne da se biodizajn stavi barem na jedno vrijeme kao bitan razgovor među ljudima. Danas, bez obzira na nerazumijevanje i na kritiku koju ćete čitati iznad, dešavaju se čudesne stvari. U kontaktu sam i saradnji sam jako puno ljudi u regionu koji žele da uče, razgovaraju, okušaju se u polju biodizajna, uče o klimatskim promjenama i sistemu koji urušava ekosisteme i ugrožava naš opstanak. Svijet, što se tiče biodizajna, trči u novom pravcu i to me veseli. Sve je više biodizajnera, sve je više interesovanja za ovo polje. Ljudi mijenjaju svijet, djeca i mladi nam daju nadu za promjenama jer biodizajn će dominirati unutar dizajna samo i kada mi kao društvo budemo shvatili njegovu važnost.
Kako si došla na ideju da se baviš baš ovom formom modnog dizajna?
Moje interesovanje, tačnije rečeno fascinacija naukom je uvijek slijedila moju ljubav prema zanatu, ljudskoj sposobnosti pravljenja alata i stvari vlastitom rukom. Dva naizgled nespojiva interesovanja i oblasti su se sudarila u biodizajnu.
Koje načine i edukativne izvore na ovu temu bi preporučila onima koji bi želeli da počnu da se bave biodizajnom?
Preporučila bih prvo da poslušaju ljude koji su se prve našle u ovom polju i vode glavnu riječ u njegovom razvoju, a to je Suzanne Lee, Neri Oxmann, Theanne Schiros, te pisac William Myres koji ima sjajnu knjigu o biodizajnu. Možete i mene kontaktirati ukoliko želite da se okušate u uzgoju jer vam mogu pomoći sa jako puno informacija koje će vam trebati za početak. Informacije imate na internetu, znate šta vam je činiti – samo otipkajte biodesign.
Kako biodizajn doprinosi održivosti u modnoj industriji i da li smatraš da je on budućnost u ovoj sferi?
Biodizajn rapidno napreduje. Dobija veliko interesovanje diljem svijeta i sve veći broj dizajnera se okreće ka radu unutar ove nove grane. Neminovno je da će u budućnosti preuzeti glavnu riječ kada pričamo o dizajnu. Razlozi i jesu što biodizajn poštuje prirodu i njene procese te doprinosi rješenju klimatskih promjena i zagađenog okoliša. Riječ je o dizajnu koji tokom čitavog rada poštuje prirodu, od samog istraživanja, u procesu uzgoja, proizvodnje materijala i na kraju njegovog roka kada se odbacuje: niti jednom biodizajn neće ugroziti Zemlju niti njene stanovnike. Dizajn, u današnjoj formi se ne može pohvaliti istim. Dizajn počiva na hiperprodukciji, i iako neki od proizvoda će biti dizajnirani da pomognu i olakšaju život ljudima, što je itekako hvale vrijedno i ovu filozofiju dizajna trebamo zadržati, međutim u procesu će zaboravit na ostatak planete. Neće misliti na njegov kraj i njegovo odlaganje. Neće niti tokom procesa misliti o materijalima koje upotrebljava, njegovim viškovima i impaktu tog istog otpada.
Zato smo na prekretnici. Promjene su do sada bile gotovo nevidjive, ali danas idemo ka njima u full speedu.
