Dok se o kriptovalutama priča na široko po cijelom internetu, osnove financijske pismenosti poput stvaranja navike štednje, vođenja kućnog budžeta i dugoročnog planiranja potrošnje stavljene su u drugi plan.
Pametno upravljanje vlastitim financijama ili drugim riječima, financijska pismenost krucijalna je životna vještina koja nije dovoljno zastupljena u sklopu formalnog obrazovanja mladih na našim prostorima.
Što znači financijska pismenost?
Financijska pismenost definira se kao kombinacija informiranosti, znanja, vještina, stavova i ponašanja potrebnih za donošenje ispravnih financijskih odluka koje nam donose individualnu dobrobit.
Jednostavnije rečeno, to je osnovno financijsko znanje koje nam je potrebno za funkcioniranje u društvu u kojem živimo. Što smo financijski pismeniji, pametniji smo potrošači koji donose ispravne financijske odluke.
Važno je naglasiti kako pitanje financijske (ne)pismenosti nije isključivo problem pojedinca i njegovog džepa. Pogrešne odluke, neodgovornost prema novcu, neinformiranost i pretjerano zaduživanje dovode do socijalnih problema, usporavanja cijelog financijskog sustava, a sukladno s tim i gospodarskog razvoja. Kako bi se stanje države poboljšalo na financijskom planu, ključno je raditi na financijskom opismenjavanju stanovništva.
Jesmo li financijski pismeni ili nepismeni u regionu?
Kad govorimo o razumijevanju financijskih koncepata i rizika te razini financijske pismenosti, stanje u Srbiji nije bajno. Tijekom 2018. godine na PISA testiranju (Programme for International Student Assessment) pojavila se i tema financijske pismenosti te prema rezultatima učenici iz Srbije zaostaju za 60 bodova od međunarodnog (OECD) prosjeka.
Isto tako, u Srbiji manji broj učenika ima bankovni račun i karticu te u manjem broju kupuju preko interneta ili plaćaju putem mobilnog bankarstva u odnosu na njihove vršnjake po OECD prosjeku. Rezultati istraživanja pokazali su i da ogroman broj učenika navodi kako im je osnovni izvor informacija o financijskoj pismenosti obitelj, a ne škola.
Problem je što su njihovi roditelji odrasli u vremenima u kojima su za većinu stvari bile zadužene institucije i država, dok je danas to prebačeno na odgovornost pojedinca. Financijska pismenost roditelja neposredno utječe i na obiteljske prihode i životni standard, kao i na mogućnosti nastavka obrazovanja za njihovu djecu. Poput začaranog kruga, roditelji s niskom razinom financijske pismenosti ne prenose adekvatno ovu sposobnost na svoju djecu.
Stoga, oslanjanje samo na roditelje kao izvore financijske pismenosti za djecu može uzrokovati i održati nejednakosti u razinama financijske pismenosti te time usporiti osobni razvoj pojedinca i društva u cjelini. Djeca i mladi na našim prostorima time su dovedena u nezavidan položaj – teško nalaze od koga moga naučiti kako se snaći u sve kompliciranijem svijetu financija.
Zadnje istraživanje o razini financijske pismenosti u Hrvatskoj provela je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) 2019. godine te rezultati pokazuju blagi porast u odnosu na 2015. godinu. U istraživanju su se mjerile tri osnovne kategorije: financijsko znanje (razumijevanje osnovnih ekonomskih koncepata ispitanika), financijsko ponašanje (savjesnost ispitanika prvi vođenju vlastitih financija) i odnos prema trošenju novca (tendencija trošenju novca nasuprot štednji).
U konačnici, prosječna ocjena financijske pismenosti građana Hrvatske u 2019. godini iznosila je 12,3 od ukupno 21 boda (59%), u odnosu na 11,7 bodova (56%) iz 2015. godine. Unatoč napretku, u vremenima u kojima su nam informacije dostupne na dohvat ruke, možemo li se zadovoljiti s ocjenom dovoljan (2) kada je u pitanju financijska pismenost?
O čemu ovisi financijska pismenost?
Financijska pismenost ovisi o velikom broju faktora, pa krenimo redom. Obrazovanje je jedno od ključnih elemenata kad govorimo o financijskoj pismenosti. Kroz osnovnu i srednju školu učenici prođu zavidnu količinu gradiva, no formalno obrazovanje o financijama još uvijek nije pronašlo svoje mjesto u udžbenicima.
Mladi koji svoje obrazovanje ne odluče nastaviti u području ekonomije izlaze na tržište rada ne znajući značenje osnovnih financijskih pojmova poput vrste osobnih računa, osnova poreznog sustava ili razlike između bruto i neto plaće.
Dodatni čimbenici koji utječu na financijsku pismenost su demografski i društveni. Prema istraživanju HANFE, upravo mladi u dobi od 18 do 29 godina imaju najmanje odgovoran odnos prema novcu. Postavlja se pitanju je li u pitanju zaista mladost-ludost ili puka neinformiranost za koju možemo okriviti obrazovni sustav.
Veću razinu pismenosti pokazali su ispitanici koji žive u gradovima, u odnosu na one koji žive u ruralnim područjima, a financijska pismenost pozitivno je povezana s razinom informatičke pismenosti.
Zabrinjavajuća je činjenica kako zbog još uvijek prisutnih patrijarhalnih obiteljskih odnosa, podređenog položaja i ovisnosti o muškim članovima obitelji, žene i dalje imaju nešto slabije znanje o financijama nego muškarci.
Kako se kao pojedinci možemo educirati o financijama?
Kako stvari stoje, formalno obrazovanje o financijskoj pismenosti još će dugo čekati svoj red u školskom kurikulumu na Balkanu. Obrazovanje u navedenom području ne ide u korak s vremenom, a mladi se sve ranije suočavaju s financijskim izazovima, odgovornostima i odlukama. Način života u 21. stoljeću, u kojem se s novim tehnologijama i financijskim instrumentima susrećemo gotovo svakodnevno, podrazumijeva da pojedinac još od malih nogu ima dovoljno razvijene vještine za njihovo uspješno korištenje.
Obrazovanje je za sada podbacilo na području financijske pismenosti, no to ne znači da ne možemo preuzeti stvar u svoje ruke i sami se educirati.
Vođenje ličnog budžeta i praćenje vlastite potrošnje prva je postaja do stabilne financijske situacije. Podcasti, knjige i tečajevi nepresušni su i lako dostupni izvori preko kojih možemo obogatiti svoje znanje (i novčanike).
