fbpx

Velvet / Velvet Coleccion

Moram priznati da do sada nisam bila ni jednom serijom opsednuta kao sa Velvet, a bogami, ima konkurenata.

Pisala sam o nekoliko španskih serija, i poznato je ljudima u mom društvu da su one generalno moja opsesija. Volim estetiku, muziku, dubinu problema koje obrađuju, ali i lakoću sa kojom to rade. 

Ono što je karakteristično za moje omiljene serije jeste da ih je radila ista produkcijska kuća – Bambú Producciones – kojoj skidam kapu za sve što su uradili za novi talas televizijskih serija u Španiji. 

Njihova posvećenost svakom detalju od scenaria preko kostima do izvedbe, konkretno na serijama Velvet i Gran Hotel, donela im je i saradnju sa Netfliksom za Las chicas del Cable

Sve prelepo, a bave se važnim društvenim pitanjima. 

serija velvet

Velvet i Velvet Coleccion – Tehnički detalji

Kao i svaka serija koju radi Bambú Producciones, tako je i Velvet detaljno osmišljen i odrađen da vam bude uživanje samo da gledate i slušate, bez i da se udubljujete u samu priču. 

Sama serija Velvet rađena je za televizijsku kuću Antenta 3, dok je spin off rađen za Moviestar. Moram da priznam da su dve sezone rađene za Moviestar pomalo razočaravajuće sadržajno – nema toliko humora i realnih scena za poistovećivanje, više je okrenuta senzacionalizmu i pomalo akciji, ali i dalje sve prelepo. 

Dešavanje je smešteno u dve epohe. Serija Velvet ima četiri sezone sa dešavanjima smeštenim krajem ‘50ih i početkom ‘60ih, dok je Velvet Coleccion kao spin-off , sa svoje dve sezone,  smeštena u poslednjim godinama ‘60ih, sa nagoveštajem ulaska u ‘70e. 

Prostor je jednako dobro adaptiran u ova dva serijala kao i u Las Chicas Del Cable, što ovu ekipu čini još profesionalnijom. Od estetike enterijera, do kostima i muzike sve je adaptirano tako da se zaista osećate kao da ste u Madridu krajem pedesetih, odnosno u Barseloni krajem šezdesetih. 

Pošto je u pitanju izmišljena priča iz jedne Španije koja nije postojala, ali koja je ipak autentično bila tu, kostimi su pravljeni ponaosob za svaku glavnu ulogu prema merama glumaca. Ekipa produkcijske kuće je nalazila fotografije kolekcija modnih kuća iz tog vremena i krojila nove komade ili je kupovala vintage i second hand komade i prilagođavala glumcima. Za statiste, iznajmljivali su odeću iz vintage i second hand radnji. 

Što se tiče enterijera takođe su dovlačili sve moguće komade iz vintage i second hand radnji, ali su se u spin off-u poslužili i IKEA nameštajem, jer su neki komadi enterijera ponovo u modi. 

Nije zaostala ni muzika, pa su tako imali i original muziku iz ‘50ih i ‘60ih, ali i nove pesme osmišljene za seriju koje su i dalje pratile duh muzike tih decenija. Štaviše, muzika je toliko dobra, da sam prvi put u životu tragala za tim pesmama, a plejlista sa muzikom iz serije je deo mog svakodnevnog repertoara već mesecima. 

Visoka moda vs. začetak konzumerizma

Sama priča serije fokusirana je na razvoj male porodične galerije visoke mode, sa svojom proizvodnjom. 

Eksluzivnost komada visoke mode, njihove klijentele i modernizacija krojeva provlače se kroz prve tri sezone. Četvrta sezona i i dve sezone spin off-a donose nam skandalozni Prêt-à-Porter i konzumerizam na velika vrata.

Prêt-à-Porter iliti Ready to wear je produkt šezdesetih godina sa vrlo humanističkom idejom da demokratizuje modu, i da omogući svim ljudima, bez obzira na primanja, da mogu da priušte sebi modernu, novu odeću. 

Iako dočekana kao skandalozna ideja od strane bogatih, kao i preduzetnika koji su se bavili proizvodnjom odeće, serija nam prikazuje koliko je skupo i nemoguće bilo za radničku klasu da ima više od jednog valjanog komada odeće maltene za ceo život.

Vremenom, kako bi Prêt-à-Porter opravdao svoje niske cene u igru su počeli da ulaze i novi revolucionarni materijali, kako za odeću tako i za nakit – napravljeni od plastike.  

U spin off-u, Velvet Coleccion, čak možemo da ispratimo i promenu koja prati jednu firmu čija proizvodnja se širi sa 6 na preko 100 krojačica u tri grada. 

Ono što je još zabavno kod ove serije, jesto to što imamo usputno saznanje i o tome kako je funkcionisalo rađanje i ekspanzija marketinških aktivnosti. Naravno, sve kampanje u seriji oponašaju tipski dostupne reklame iz tog perioda. Prema rečima ekipe iz Bambú Producciones, proučili su na desetine i desetine reklama i kampanja za svaki tip reklame/kampanje koju su hteli da uključe u scenario pre nego što su do kraja izmislil izvedbu. 

Sam marketing što televizijski, što onaj u magazinima, kao i PR događaji,  imali su ogroman uticaj na ponašanje mase i usmeravanje njihovog trošenja. Dok preko ekrana vidite smišljanje svih prodajnih kampanja pre nego što je dizajner iscrtao i jedan model, sve više shvatate koliko je okrivljavanje influensera za današnju situaciju nebuloza i promašuje metu. 

Iako je u samom svom začetku ideja o Prêt-à-Porter kolekcijama delovala revolucionarno humana, vremenom smo iskusili njenu naivnost, kao i vrhunac hiperprodukcije i hiperkonzumerizma koji je došao samo nekoliko decenija kasnije. 

Posao i ljubav

Pošto je ovo melodrama, naravno centralni deo zauzimaju glavni likovi i njihove ljubavne i životne muke. Ima mnogo smejanja, još više plakanja i mnogo, mnogo drame i (ne)očekivanih zapleta. 

Ovakva dramatičnost mi lično ne smeta, jer su mi ove serije odmor od svakodnevnog života. 

Ipak, čak i melodrama može da vas nauči svašta. Konkretno, meni su glavne lekcije iz ove serije da posao i porodični život mogu da budu integrisani i uklađeni ukoliko nam je jednako stalo do obe sfere, te radimo na sebi, i obe sfere uz zajedničke kompromise. 

Ana i Alberto

Kroz priču o Ani i Albertu prolazimo kroz više dramatičnih momenata koji prate sina vlasnika galerije i krojačice koja vremenom postaje glavna dizajnerka iste galerije. 

Razvoj njihove istorije je najmelodramatičniji. Pun je neobjašnjivih i toksičnih postupaka i odnosa; i najpredvidiviji je. Takvi su i sami kao likovi.

Mateo i Klara

Mateo i Klara su mi ubedljivo najzabavniji par u odnosu na sve serije koje sam do sada pogledala. 

Možda na prvi pogled deluju kao kliše – on razmaženi bogati kurvar koji ne zna da se izbori sa svojom mamom i tetkama, a ona žena rešena da ne zavisi ni od koga i da napreduje u svom životu što dalje od sela i radničke klase.

Ali njihovi likovi doživljavaju najviše zabavnih stvari, najrazvijeniji su (pogotovo u spin off-u), ali takođe i najviše rade na sebi, svojim karijerama i svojoj vezi. 

Pedro i Rita

Pedro i Rita su drugi najzabavniji par, i bukvalno jedino što možete dok ih gledate je da vrištite od smeha. 

Oni u potpunosti predstavljaju radničku klasu u svim njihovim nespektakularnim mukama i jednostavnosti. 

Raul i njegove ljubavi

Raul de la Riva dolazi u seriju negde u sredini prve sezone kao kontraverzni dizajner koji će da proslavi galeriju, i ostaje kao deo stalne postave. 

Osim što je lik urnebesan, takođe donosi i tematiku homoseksualizma.Takođe, donosi i problematiku stigme i mentalnih borbi kroz koju prolaze homoseksualci, usled njihove  kriminalizacije. 

Takođe prolazimo sa istinskim borbama ljudi da očuvaju goli život u takvoj sredini. Imamo i prikaz priče o čoveku koji je za dlaku izbegao streljanje ilegalnim begom u Francusku, samo zato što je homoseksualac; ali i nešto lakše varijante gde se raskrinkavaju veliki mačo zavodnici. 

Bolesti društva

Alkohol, cigarete, kancer, patrijarhat. Ovo su ukratko ne tako usputne teme serije. 

Bez karikiranja, prikazana je prekomerna konzumacija cigareta i alkohola koja je bila normalizovana pedesetih i šezdesetih godina svuda. Cigareta čim otvorite oči, dupli viski čim ušetate u svoju kancelariju.

Nedotupavnost muškaraca da se saberu sa emocijama i olakšanje koje su pronalazili u alkoholu. Tematika koja deluje opšte, ali vrlo slikovito prikazuje koliko patrijarhat oduzima muškarcima pravo na emocije, kako oni u toku svog života nisu naučeni da ih sebi priznaju a još manje se bave njima. Ali, im je zato glorifikovan alkohol kao rešenje za sve probleme.  

Probijanje zatvorenih vrata upornih žena i povlačenje za ruku onih koje nisu znale bolje od onog što je već bila norma u društvu. Kroz likove Ane, Klare, Patricije vidmo kako je izgledala borba za minimum dostojanstva  u ne tako davnim vremena, kada kao žena niste mogli da otvorite i kontrolišete sopstveni bankovni račun. 

I vrhunac ovih bolesti društva doživljava se u metafori kancer, koji je tek krenuo da kosi živote modernog društva kao produkt njihovih nezdravih životnih navika.

Možda krenete da gledate ovu seriju zbog estetike, muzike i sve preleposti koje donosi jedna priča o modnoj galeriji, ali teško da ćete ostati imuni i na sve priče o (ne)ljudskosti, empatiji, prijateljstvu, izdržljivosti, i teškom konstantnom radu na svemu onome u šta verujete.

Podeli:
Default image
Bojana Vojnović

SEO & Content konsultantkinja i strategistkinja. Smatra da je feminizam društvena odgovornost i u slobodno vreme koristi znanje iz marketinga da popularizuje vrednosti feminizma, održivosti i dobrih knjiga.
Voli hispanoameričku i rusku književnost i bossa nova-u.