Sve žene su u istoj situaciji, svim ženama trebaju iste promjene i sve žene se međusobno razumiju jer su… žene. Ili možda to ipak nije tako? Postoje li ipak diferencirajući faktori među ženama koji utječu na njihovo životno iskustvo i prilike, je li borba za ravnopravnost rodova inkluzivna, i što se dogodi kada osvijestimo intersekcionalni feminizam, saznajte u nastavku članka.
Što je intersekcionalnost?
Kimberlé Crenshaw (američka advokatica i borkinja za ljudska prava) je još krajem prošlog stoljeća prepoznala mnogobrojne činioce razlikovanja socioekonomskog statusa i životnih prilika, što je nazvala intersekcionalnost.
Merriam Webster rečnik definiše intersekcionalnost kao utjecaj različitih diskriminatornih faktora (poput rasizma, seksizma i klasizma) koji se međusobno preklapaju i nadopunjuju, posebice u životnom iskustvu marginaliziranih skupina i pojedinaca.
Osnovna pretpostavka intersekcionalnosti je da nije dovoljno fokusirati se na najočigledniji faktor razlikovanja društvenog položaja pojedinih ljudi, poput, primjerice, rase ili roda, već da je nužno istovremeno u obzir uzeti sve faktore koji utječu na nejednakost. Među tim faktorima su, osim rase i roda, i stupanj obrazovanja, mjesto i država stanovanja, socioekonomski status, religijska pripadnost, dob, seksualna i politička orijentacija, etnička pripadnost i fizička spremnost.
Intersekcionalnost u primeni
Kada bismo te faktore preveli u konkretne primjere, mogli bismo reći da u istoj životnoj situaciji nisu zaposleni četrdesetogodišnji bijelac M.M. iz Europe, koji živi u centru glavnog grada svoje države, ima završen fakultet, heteroseksualac je, kršćanin katolik i konzervativac, i nezaposleni šezdesetogodišnji crnac D.D. iz SAD-a koji živi na rubnom području grada, sa završenom srednjom školom, homoseksualac je, budist i politički neaktivan. Pod pretpostavkom da taj pojedinac M.M. ima viši socioekonomski status i povoljnije životne šanse od pojedinca D.D, zaključujemo da su im različite socijalne politike potrebne za uspostavu kvalitetnijeg standarda života.
U našem podneblju zbog relativno homogene rasne strukture, nije izražen utjecaj rase na socioekonomski status i životne šanse, ali su zato vidljive razlike u ruralnim mjestima u odnosu na urbana. Primjerice, u Republici Hrvatskoj je vidljiva drastična razlika u iznosima prosječne plaće u Zagrebu naspram istočnog dijela države, što znači da osobe koje tamo žive, čak i ako se uspiju obrazovati i zaposliti će imati manju plaću nego da isti posao rade u Zagrebu. Pri tome treba imati na umu da više plaće uvjetuju i više cijene, pa razlike u troškovima života nisu toliko izražene.
Što razlikuje Zapadni i intersekcionalni feminizam?
Najopćenitija definicija feminizma je borba za ekonomsku, socijalnu i političku ravnopravnost ljudi neovisno o rodu. Ako gledamo samo rod kao glavni faktor dobijanja životnih šansi, socijalne politike koje služe promicanju ravnopravnosti zapravo ne uzimaju u obzir ostale postojeće faktore osim roda.
To znači da ovakva vrsta feminizma pogoduje bijelim, visokoobrazovanim ženama iz bogate obitelji u urbanoj sredini, dok se zanemaruje položaj žena koje su pripadnice etničke manjine iz ruralne sredine, s niskom razinom obrazovanja i niskim primanjima.
Nemoguće je promicati rodnu ravnopravnost na radnom mjestu ako nismo uzeli u obzir različite obrazovne šanse koje su uvjetovane socioekonomskim statusom i stupnjem obrazovanja roditelja, koji su pak uvjetovani mjestom života, etničkom pripadnošću i slično.
Intersekcionalni feminizam teži da izbriše ove razlike i prilagodi ovu ideologiju ljudima različitih životnih statusa.
Plaće u odnosu na rod i rasu
Zašto je nužno uzeti u obzir sve faktore koji utječu na jednakost šansi? Uzevši SAD kao primjer društva sa velikim socijalnim razlikama, na osnovu istraživanja je utvrđeno da je prisutna drastična neravnoteža u iznosu plaće za isti posao, ne samo u odnosu na rod, nego i rasnu pripadnost.
Tako bijela žena zaradi 0.79 centa na 1 dolar bijelog muškarca, dok Azijatkinje zarađuju 0.9 centa, a pripadnice domorodačke populacije 0.57 centa na 1 dolar koji zaradi već spomenuti bijeli muškarac. Zbog ovakvih primjera je nužno uzeti u obzir sve faktore koji utječu na jednakost šansi, a ne samo rod, pa samim tim uzeti u obzir i intersekcionalni feminizam.
Rodna ravnopravnost plaće u odnosu na mjesto stanovanja
Prema izvještajima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj, unatoč činjenici da su žene u prosjeku više obrazovane od muškaraca, primaju za oko 10% manju plaću za isti posao. Ta razlika u plaći postaje još veća kada u obzir uzmemo gore navedene razlike u plaći na temelju mjesta prebivanja. Bilo bi naivno od nas vjerovati kako je samo promicanje obrazovanja dovoljno za poboljšanje položaja žena u društvu, već socijalne politike za promicanje ravnopravnosti moraju na umu imati i druge faktore utjecaja.
Također je na razini Europske unije vidljiva i razlika u odnosu na geografsku i političku poziciju, pa tako istočnije zemlje imaju općenito mnogo niže prosječne plaće od zapadnih i sjevernih. Kada tome dodamo činjenicu da su sjeverne zemlje EU smanjile rodnu razliku u plaći, dok južnije nisu, dolazimo do zaključka da su žene iz ovih zemalja u mnogo lošijoj socioekonomskoj situaciji od skandinavskih žena, ne samo zato što su žene, nego zato što žive i rade ovdje, a ne u Skandinaviji.
Utjecaj pronatalitetne politike na rodnu ravnopravnost
Znači li to da bi trebali zanemariti utjecaj roda na životne šanse? Apsolutno ne. Rod je jedan od najznačajnijih faktora utjecaja, ali u obzir moramo uzeti i druge kako bismo u potpunosti razumjeli situaciju, što je prvi korak do poboljšanja. Faktor roda nije značajan samo po pitanju iznosa plaće, već i po pitanju napuštanja ili nesigurnosti radnog mjesta uslijed odlučivanja o osnivanju obitelji.
S obzirom na tradicionalni stav o primarnoj ulozi žene kao majke i odgajateljice, žene se potiče na napuštanje radnog mjesta kako bi se posve mogle posvetiti svojoj djeci, dok se muškarce potiče na ulogu hranitelja obitelji kroz razvijanje karijere.
Rezultat takvog pritiska je poražavajuća statistika Zavoda za zapošljavanje koja ukazuje da 60% nezaposlenih, a radno sposobnih ljudi, čine baš žene.
Pronatalitetne politike su dobar primjer loše prakse u promicanju ravnopravnosti. S jedne strane je nužno kroz kompenzirane porodiljne dopuste omogućiti ženama financijsku sigurnost dok stvaraju nove naraštaje. S druge strane, takve politike u našoj regiji potiču žene na trajno napuštanje radnog mjesta ili na rad na pola radnog vremena, što ih čini ovisnima o drugim članovima društva. Čak i na razini Europske unije možemo pratiti taj trend, pa je tako preko 30% žena u EU zaposleno na pola radnog vremena, naspram 9% muškaraca.
Intersekcionalni feminizam i religijsko-kulturni utjecaji
Zašto moramo u obzir uzeti i religijsko-kulturnu pripadnost koja uvjetuje životne šanse kada spominjemo intersekcionalni feminizam i njegov značaj? Zato što se ne radi o istoj vrsti feminizma za žene Zapadnog i Istočnog svijeta, ponajviše zbog religijsko-kulturnog utjecaja.
Žene Zapadnog svijeta se susreću s potpuno različitim problemima na svakodnevnoj razini od žena Istočnih zemalja. Stoga, rješenja ne mogu biti jednaka za sve, već je nužno uzeti u obzir stvarnu situaciju na koju veliki utjecaj imaju religija i kultura, i na temelju nje kreirati prilike za poboljšanje.
Apsurdno je boriti se za rodnu ravnopravnost plaća u zemljama gdje žene najčešće nemaju ni srednjoškolsko obrazovanje zbog religijsko-kulturnih pritisaka koji podrazumevaju primarnu ulogu žene kao majke i sluškinje.
Apsurdno je boriti se za pravo na pobačaj u dijelu svijeta u kojemu se godišnje 200 milijuna djevojčica podvrgava genitalnim mutilacijama (genitalnom obrezivanju).
Nije apsurdno osvijestiti da postoje i u tom dijelu svijeta problemi poput nejednakosti plaće i prava na abortus, samo treba pronaći načina za ublažiti druge faktore utjecaja kako bi se omogućila prilika za promjenu.
Zapadni feminizam trenutno nije primjenjiv u tim zemljama, jer još dalek put moraju proći da bi uopće došli do istih problema od kojih pate žene na Zapadu. Zato nam je nužan intersekcionalni feminizam, jer nas svijest o utjecaju različitih faktora na životne šanse potiče da situaciju sagledamo iz više perspektiva, što nam omogućuje smišljanje dugoročnih i primjenjivih rješenja prilagođenih različitim situacijama.
Pri tome moramo biti oprezni. Ukoliko gledamo svaku životnu situaciju pojedinca izolirano od ostalih, misleći da su sve okolnosti jedinstvene slučaju, riskiramo previdjeti njihove sličnosti s ostalima. Time okrećemo pojedince i skupine jedne protiv drugih, jer svatko misli da mora svoju borbu ostvariti na štetu drugih ili misle da su sami u tom iskustvu, pa se moraju boriti samo sa sebe i pustiti druge da vode svoje borbe.
Također moramo na umu imati činjenicu kako se feminizam odnosi na ravnopravnost svih, što znači da se u toj borbi moramo sjetiti svih koji su u podređenoj poziciji s nepovoljnim životnim šansama, što uključuje i muškarce, pripadnike nižih socioekonomskih klasa, etničke manjine, te pripadnike LGBTIQ populacije.
Da parafraziram Emmu Watson: Ako si za ravnopravnost, a razumiješ isprepletenost faktora nejednakosti, žao mi je što ti to moram reći, ali podržavaš intersekcionalni feminizam.
Intersekcionalni feminizam i internacionalna solidarnost
Intersekcionalni feminizam podrazumijeva još jednu važnu stvar, a to je solidarnost. Dio žena Zapadnog svijeta imao je privilegiju reći da im feminizam više ne treba jer su postigle ono što su htjele – dobile su barem formalnu ravnopravnost u obrazovanju i zaposlenju, imaju pravo glasa već gotovo stotinu godina, te pretežno imaju pravo odlučivati o svojem tijelu.
One su postigle što im je trebalo, i zaboravile su da druge žene i dalje nisu u istoj poziciji. Zaboravile su da je sada njihova dužnost osobe u privilegiranom položaju, pomoći drugima da postignu isto.
Čemu razbijati staklene stropove, ako ćemo zalupiti vratima iza sebe?
