fbpx

Las Chicas del Cable / (Telefonske) Operaterke

Las Chicas del Cable je priča o (ženskoj) solidarnosti i podršci i šta je sve moguće ostvariti i dostići u takvim uslovima. Iako nije krajnje brutalna kao Sluškinjina priča, ova serija realno prikazuje sa čime su se sve žene borile i još uvek bore u svom okruženju –  gde god da žive.

Ovih dana više nego ikada potrebna nam je (ženska) solidarnost. Ovo je rečenica koja je mogla da se izgovori danas ili pre sto godina. Bojim se, biće aktuelna i u budućnosti. Feminizam nam nije svima blizak kao ideja, uglavnom, zato što ga ne poznajemo u potpunosti. U većini slučajeva ne poznaje se uopšte i percepira se kroz iskrivljenu sliku koju su skrojili patrijarhat i crkva. 

Da bismo saznali šta feminizam jeste, ne moramo (samo) čitati teorijsku literaturu. Možemo pogledati oko sebe primere borbe, podrške i solidarnosti. Isto tako možemo videti i primere kako su žene diskriminisane i na koji način sve ženi može da se uskrati sloboda pod izgovorom tradicije.

Zašto baš Las Chicas del Cable?

Las chicas del cable je španska serija rađena ekskluzivno za Netflix, od strane Bambú produkcije. Istu produkcijsku kuću sam spominjala već kada sam pisala o seriji Gran Hotel. Ovde su takođe briljirali sa kostimima, muzikom i fotografijom. Zaista se ističu tehničkim i umetničkim kvalitetom, kao i razvijenošću likova.

Ovaj put nezaobilazne ljubavne i porodične drame čine okosnicu serije, koja je fokusirana na život i nedaće žene i pokazuju koliko je pravo i iskreno prijateljstvo vredno i važno u životu svake osobe.

Serija prati kulturni, politički i tehnološki razvoj Španije od 1928. do 1940, i kako isti utiče na život različitih ljudi. Kroz živote i probleme sa kojima se susreće pet različitih žena, prikazuje se pozicija žene u (tadašnjem) španskom društvu:

  • Koja su prava jedne žene, a šta se od nje očekuje
  • Društvena očekivanja i predrasude
  • Problem silovanja kao rodnog nasilja koji se u patrijarhalnom društvu ne samo toleriše, već i opravdava i podstiče
  • Porodično nasilje, i naravno opet tolerancija, opravdavanje i zastrašivanje žrtve
  • (Ne)mogućnost žene da opstane i/ili napreduje u poslovnom svetu
  • Klasne razlike, održavanje i prevazilaženje istih

Sve ovo je upakovano u 6 sezona. Prve četiri sezone imaju po 8 epizoda, dok poslednje dve imaju po 5. U nastavku mnogo spojlera, kao i uvek. 

Nezavisnost žene

Lidia Aguilar  / Alba Romero

Lik koji tumači Blanka Suares (Blanca Suárez) prikazuje nam razvojni put od toga šta patrijarhalno društvo misli da slobodna žena jeste, do onoga što istinski slobodna žena jeste.

Na samom početku se susrećemo sa ženom prevarantkinjom. Ona zavodi muškarce, potkrada ih, ne zaljubljuje se, ne vezuje se, nema prijatelje. Žena koje se ne uklapa u patrijarhalne odredbe primerene žene često se poima kao bezdušno biće nesposobno za bilo kakve emocionalne procese i kao neko ko dobija sve kroz seksualnu manipulaciju. Ništa novo pod muškim suncem poimanja sveta. Idemo dalje. Nju je naravno takvom poimanju života naučila druga žena kako bi se koristila o nju dok se predstavlja kao njena zaštitnica. 

Iako se u  nekim momentima može pomisliti da je ovo još jedna bljuvotina gde se hladna, za ljubav nesposobna žena, probrazi zbog ljubavi jednog muškarca, moram vas obradovati. Ova žena se promenila jer je uočila da je grupa jača nego pojedinac. A grupa se ne jača kroz sebičluk, već kroz osećaj pripadnosti koji se gradi kroz komunikaciju, empatiju, podršku i zajedničku viziju. Iako su tokom nekoliko sezona forsirali njenu emotivnu nestabilnost, na kraju su razvili ovaj lik u jednu odlučnu, stabilnu ženu, koja je pokazuje šta znači imati moć slobodne volje.

Rodno nasilje

Ángeles Vidal

Anheles tumači Magi Sivantos (Maggie Civantos), koja neverovatno dobro iznosi likove koji se kreću na liniji njanjava neodlučna zavisna devojčica – jaka snalažljiva žena. To smo mogli da ispratimo u seriji Vis a vis, koju je snimala praktično u isto vreme kada i Las Chicas del Cable.

Za ovaj lik izuzetno je bitan kontekstualni prikaz rodnog, odnosno porodičnog nasilja. Anheles se izvlači iz pozicije potlačene, fizički i psihički maltretirane žene uz pomoć svojih prijateljica. Vremenom postaje izuzetno jaka, stabilna i samosvesna žena koja vodi velike i kompleksne poslove. Razvojni put Anheles pokazuje da su podrška prijatelja i ekonomska nezavisnost esencijalni za svaku ženu.

(Ne)mogućnost žene da opstane i/ili napreduje bez muškarca

María Inmaculada “Marga” Suárez Pazos

Margu tumači Nadja de Santiago Kapel (Nadia de Santiago Capell). Od svih žena u grupi prikazana je kao najnesposobnija i najranjivija, jer tek u odraslom dobu dolazi u dodir sa gradom i gradskim pravilima. Kroz lik Marge prikazana je naivnost provincijskog poimanja stvarnosti i koliko je teška adaptacija na urbanu džunglu i pravila koja vladaju tu.

Razvoj ovog lika pokazuje kako je moguće trijumfovati nad predrasudama ukoliko želimo da se informišemo, razvijemo empatiju, naučimo da efektivno komuniciramo kako sa sobom tako i drugima, i prestanemo da se brinemo o tome šta će neko reći. 

Lažni povlašćeni položaj

Carlota Rodríguez de Senillosa

Iako na prvi pogled Karlota pripada privilegovanom staležu vojnog plemstva, realnost je da je njen život pod strogom kontrolom oca i društvenih očekivanja. Karlotu tumači Ana Garsija (Ana Fernández García), i njih dve se u ovoj seriji takođe bore za radna prava žena. Iako joj je zabranjeno da radi, Karlota rad vidi ne samo kao bunt, već kao oslobođenje od potčinjenosti propisima i moranjima strogo patrijarhalnog društva. Članstvo u grupi španskih sufražentkinja vremenom je uvodi u druge borbe – kako društvene tako i privatne.  

Dok se Karlota razvija, istražuje i oslobađa, možemo da vidimo kako i gde se nalaze na društvenoj lestvici ljudi koji žele da žive van  patrijarhalno ustaljenog sistema i normi. Kako je i da li je bilo pre sto godina biti u slobodnoj vanbračnoj vezi, istraživati homoseksualnost i biti žena u politici. 

Seksualnost i tome slična pitanja

Sara Millán / Óscar Ruiz

Pitanje seksualnost i promene pola često se predstavljaju kao devijantnost današnjice, dok je istina da su to pojave koje se dešavaju od kada je društva. Ali, pošto je društvo izuzetno strogo i ograničeno po pitanjima šta je prihvatljivo – te iste pojave su se dobro krile, zataškavale i surovo lečile. Sara i Oskar su ista osoba, ime zavisi od epohe i toga kako je osoba obučena. 

Ana Marija Polvorosa (Ana María Polvorosa) glumi jedan od najsnažnijih karaktera s početka serije, koji se lagano pretvara u sve kompleksniju, ali i ranjiviju osobu. Pre nego što se u potpunosti oslobodila patrijarhalnih stega savršenosti i nedozvoljenosti, svojim izletom u psihijatrijsku bolnicu nam je ukazala na nehumanost postupanja prema odbačenima i nepodobnima od strane sistema.

Ipak, pad Madrida i katolički režim zatvaraju opet Oskara i Saru, kao i sve žene i protivici režima, ostaju u zarobljeni u uzaludnosti svoje borbe. 

Oslobađanje

Elisa y Carmen Cifuentes

Elisa Sifuentes je najslabija žena u svih šest sezona, što je prikazano na više načina – što kroz nedostatak svoje volje i zavisnosti od majke, što kroz njene nestabilnosti i preveliku nervnu osetljivost. Majka, donja Karmen, sa druge stane najstabilnija je i najokrutnija osoba u celoj sezoni.

Anhela Kremonte (Ángela Cremonte) igra, zapravo, ženu koja je uvek u potpunosti izolovana, u zoni komformizma i manipulativnosti lažnog povlašćenog položaja. Elisa i njena majka Donja Karmen (Concha Velasco) predstavljaju stub održivosti patrijarhata, i prikazuju nam da internalizacija patrijarhata ne mora da ima samo jedan oblik. 

Svaka žena umire braneći ono u šta veruje i oslobađa se nametnutih stega. Na kraju dana, bolje ne znači uvek bolje za sve.

Podeli:
Default image
Bojana Vojnović

SEO & Content konsultantkinja i strategistkinja. Smatra da je feminizam društvena odgovornost i u slobodno vreme koristi znanje iz marketinga da popularizuje vrednosti feminizma, održivosti i dobrih knjiga.
Voli hispanoameričku i rusku književnost i bossa nova-u.