Vitiligo je kronična bolest kože obilježena pojavom bjelkastih mrlja na koži i na sluznicama koje nastaju kao posljedica gubitka pigmentnih stanica (melanocita) u površinskom sloju kože koji se naziva epidermis.
Radi se o relativno čestom stanju koje zahvaća 1-2% populacije diljem svijeta, a u nekim područjima (primjerice u Indiji) bolest zahvaća i do 8% stanovništva. Mogu biti zahvaćeni svi dijelovi kože, sluznice i dlačice na svim dijelovima tijela (najčešće obrve, trepavice i genitalno područje).
Starosna dob kada se javlja vitiligo i uzroci oboljenja
Vitiligo se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi; u žena se češće javlja prije 30-e godine života, dok je u muškaraca češća pojava nakon 50-e. Promjene na koži se manifestiraju tijekom proljeća i ljeta na područjima koja su izložena Sunčevoj svjetlosti (lice, šake i sl.). Dokazana je povezanost između trauma kože, sunčanih opeklina, trudnoće i pojave promjena na koži. Iako je tijek vitiliga nepredvidiv, bolest najčešće sporo napreduje.
Bjelkaste mrlje nastaju zbog gubitka funkcionalnih pigmentnih stanica (melanocita) u površinskom sloju kože. Smatra se kako je riječ o autoimunoj bolesti koja se javlja u osoba koje imaju genetsku sklonost uslijed djelovanja nekih čimbenika iz okoliša.
Osim gubitka pigmenta na koži i sluznicama, može doći i do tzv. leukotrihije, odnosno gubitka pigmenta u dlakama (primjerice kosa, obrve, trepavice i sl.). S obzirom na to da se melanociti, osim u koži i sluznicama, nalaze i u drugim organima, primjerice u oku i u uhu, moguća je pojava oštećenja sluha, a i nekih anomalija, te upalnih bolesti oka.
Vitiligo i pridružene bolesti
Pacijenti s vitiligom češće imaju neke druge autoimune bolesti kao što su bolesti štitnjače, dijabetes tip 1, psorijaza, reumatoidni artritis, Addisonova bolest, sistemski lupus, perniciozna anemija i sl. pa je vrlo važno učiniti detaljniju dijagnostičku obradu kako bismo isključili njihovu prisutnost.
Terapija
Dostupne vidove terapije za vitiligo dijelimo na:
- Topičku terapiju (aplikacija krema i masti na bazi kortikosteroida, vitamina D3 i/ili imunomodulatora),
- Sistemsku terapiju (uzimanje antioksidansa, vitamina i dodataka prehrani u obliku tableta),
- Fototerapiju (obasjavanje promjena UVB svjetlošću valne duljine 311nm sa specijaliziranim aparatima),
- Kiruršku terapiju (presađivanje dijelova tkiva ili presađivanje suspenzije melanocitnih stanica),
- Alternativne metode liječenja (psihoterapija),
- Klimatoterapiju na Mrtvom moru.
Kombinirana terapija danas se smatra zlatnim standardom za liječenje vitiliga, a temelji se na primjeni topičkog kortikosteroida ili topičkog imunomodulatora uz uskospektralnu UVB 311nm fototerapiju i antioksidanse.
Rezultati kombinirane terapije premašuju rezultate postignute monoterapijom, no u oba slučaja potrebno je naglasiti pacijentu kako je ipak za pojavu repigmentacije potreban određen vremenski period i kontinuirana primjena terapije.
U pacijenata koji imaju više od 80% površine kože zahvaćene vitiligom i kod kojih su ostale terapijske opcije bile bezuspješne, provodimo potpunu depigmentaciju kože preparatima hidrokinona.
Među novijim metodama liječenja je kirurško liječenje vitiliga – transplantacija vlastitih melanocita. U ovom postupku se pacijentima presađuju vlastiti melanociti sa zdravog dijela kože na depigmentirane promjene. Od njih se načini suspenzija (otopina), koja se nanosi na područje zahvaćeno vitiligom, a da bi se melanociti „primili”, prije toga se obavlja dermoabrazija kože.
Na mjestu zahvata, koji se sprovodi pod lokalnom anestezijom, idućih 5 do 7 dana drži se poseban oblog, a rezultati su vidljivi nakon 2-3 mjeseca.
Ova metoda liječenja pogodna je za pacijente kojima se bolest nije širila u posljednjih godinu dana, a idealna je za manja područja zahvaćena vitiligom. Iako još uvijek nisu odobreni od strane FDA, nove studije ukazuju na visok postotak repigmentacije primjenom tzv. JAK inhibitora, a također postoje istraživanja koja ukazuju na povoljan učinak microneedling-a u kombinaciji sa NB-UVB fototerapijom ili primjenom topičkog latanoprosta.
Učinkovitost liječenja
Učinkovitost liječenja ovisi o:
- Terapijskoj opciji,
- Vremenu kad je započeto liječenje u odnosu na pojavu bolesti,
- Tipu vitiliga i
- Stupnju zahvaćene kože.
Iako još uvijek nije dostupna terapija koja bi trajno izliječila tu bolest, ciljevi terapije su zaustavljanje širenja bolesti, poticanje stvaranja novog pigmenta i postizanje kvalitetnog kozmetičkog učinka. Već spomenutom kombiniranom terapijom postižu se najbolji rezultati jer se zajedničkim djelovanjem UVB svjetla, topičkih protuupalnih lijekova i antioksidansa “iz više oružja” umanjuje upala u koži.
Vitiligo i kvaliteta života
S obzirom na estetsku vidljivost promjena, naročito na prominentnim područjima, kvaliteta života pacijenata oboljelih od vitiliga je narušena. Ovisno o geografskoj lokalizaciji i stupnju razvoja okoline, kao i samoj boji kože, pacijenti se često susreću s različitim problemima koji mogu ostaviti (i najčešće, nažalost, ostavljaju) ozbiljne posljedice, ne samo na njihovo psihičko stanje, već i na tijek same bolesti.
U nerazvijenim dijelovima svijeta, posebice u Indiji, vjeruje se kako bolest predstavlja vid „Božje kazne“. Pacijenti su stigmatizirani i često izolirani iz društva do te mjere da otežano stupaju u bračnu zajednicu, te ih se podvrgava različitim strogim prehrambenim režimima.
Zbog naglašene stigmatizacije, pacijenti često svode socijalne kontakte na minimum, javlja se osjećaj srama i nelagode, dolazi do pada samopouzdanja (a često i samopoštovanja), što rezultira pojavom depresije, suicidalnim ponašanjem, poremećajima prilagodbe, poremećajima spavanja, anksioznošću, i drugim psihijatrijskim poremećajima.
Budući da je vitiligo kronična bolest, iznimno je važno pokušati razviti metode suočavanja s bolešću i educirati se o vlastitoj bolesti. Bolest treba prihvatiti kao dio sebe, ali ne poistovjetiti se potpuno s njom.
Prema kliničkim istraživanjima provedenim u Hrvatskoj, gotovo 80% oboljelih doživjelo je barem jednu situaciju u kojoj su drugi ljudi namjerno izbjegavali fizički kontakt s oboljelim. Sami bolesnici često ističu kako je najvažniji uzrok njihovih psihičkih problema upravo način na koji drugi ljudi reagiraju na njihovu bolest, pa je zbog toga od iznimne važnosti podizanje svijesti o ovoj bolesti i edukacija okoline kako bi se takva iskustva svela na minimum.
