Da li vam se nekada desilo da se toliko prepustite nekoj aktivnosti da imate osjećaj da ste odlutali i izgubili se u trenutku? Izgubili ste pojam o vremenu i svijetu oko vas, a kada je osjećaj prošao, izgledalo vam je kao da je vrijeme stajalo? Tada ne postoji ništa drugo oko vas. Ne razmišljate o problemima, odlukama, dešavanjima ni ljudima.
Ukoliko ste iskusili nešto slično, vjerovatno ste doživjeli osjećaj zanesenosti, poznat još kao flow doživljaj ili tok. Ovaj osjećaj potpune zanesenosti aktivnostima ili mislima kojima se bavimo u tom trenutku prvi je definisao i opisao, psiholog i profesor psihologije na Čikaškom univerzitetu, Mihalj Čiksentmihalji (Mihaly Csikszentmihalyi).
Martin Selidžmen (Martin Seligman), osnivač pozitivne psihologije i predsjednik Američke psihološke asocijacije ističe kako je u psihologiji dominantno razmišljanje o tome šta ljude čini tužnima i/ili zabrinutima.
Objavljeno je preko 45 000 hiljada naučnih radova o depresiji, a samo nešto više od 400 o sreći. Upravo zato ćete se kroz ovaj članak upoznati sa osjećajem koji čini dio sreće, sa idejom flow doživljaja, šta se tada dešava u nama i kakve su koristi takvih trenutaka.
Da li nas novac čini srećnima?
Mnogi ljudi smatraju da nam novac olakšava put ka sreći. Istina je da bez novca ne bismo mogli da živimo i da u izvjesnoj mjeri utiče na kvalitet života, ali Čiksentmihalji je pokazao da novac nije taj koji ljude čini zaista srećnima.
Posjedovanje materijalnih stvari je neizostavno i kratkoročno doprinosi osjećaju sreće i zadovoljstva. Takve stvari često u ljudima bude želju za povećanjem postojećeg materijalnog stanja, ma koliko veliko ono bilo. Obično u trenucima između traganja za još, brzo osjetimo nezadovoljstvo koje se odnosi i na ono što već posjedujemo.
Šta nas onda čini srećnima?
Čiksentmihaljija je zanimalo šta je to što ljude čini najsrećnijima, pa je time započeo seriju istraživanja o tome u kojim trenucima se ljudi tako osjećaju. Zanimalo ga je šta tačno radimo kada smo ispunjeni i kada u potpunosti uživamo.
Istraživanja su pokazala da su ljudi uglavnom nesrećni kada ništa ne rade. Obično su srećni kada zaokupirani nekom aktivnošću, ali često ne uspijevamo definisati koji faktor tačno ih čini srećnima. Zaključeno je da su ljudi najsrećniji kada prolaze kroz flow doživljaj. Hajde onda da vidimo šta je to osećaj zanesenosti.
Flow doživaljaj je stanje u kome smo u potpunosti obuzeti nekom radnjom, zarad te same radnje. Oslobođeni smo vladavine ega. Vrijeme leti. Sve što činimo, svaki pokret i misao neizbežno proishode iz prethodnog pokreta i misli. Čitavo naše biće je uključeno, a svoje veštine maksimalno koristimo.
– Mihalj Čiksentmihalji
Osećaj zanesenosti predstavljaju aktivnosti kojima se pojedinac bavi, a koje su svrha sama po sebi. To znači, samo izvođenje aktivnosti stvara osjećaj zadovoljstva, a ne vanjska nagrada koja može biti posljedica te aktivnosti.
Pojedinac uživa u trenutku i samo bivanje u tom trenutku, u toj aktivnosti je nagrada za njega. Aktivnosti koje izazivaju osećaj zanesenosti se razlikuju individualno. Najčešće su to aktivnosti koje radimo u slobodno vreme.
Iako su aktivnosti različite, Čiksentmihalji je dokazao da je osjećaj zanesenosti univerzalno iskustvo. Sproveo je preko 8000 intervjua sa različitim ljudima koji su se bavili različitim aktivnostima – sveštenici, šahisti, teniseri, planinari, pastiri, baletski plesači, slijepe monahinje itd.
Zanimljiv je interjvu, kojeg Čiksentmihalji često spominje, sa kompozitorom kojeg je intervjuisao 70-ih godina prošlog vijeka. Kompozitor je osjećaj zanesenosti opisivao kao stanje ekstaze, a istraživač o tome kaže:
Kada se nalazite u ovakvom stanju apsolutne posvećenosti stvaranju nečega novog, kao ovaj kompozitor, ne ostaje vam dovoljno pažnje da pratite osjećaje u sopstvenom tijelu ili da razmišljate o problemima kod kuće. U ovom stanju kompozitor neće osjetiti da je gladan ili umoran, njegovo tijelo nestaje, njegov identitet se povlači iz svijesti, jer u tom momentu on, kao i bilo ko od nas, nema dovoljno kapaciteta da radi nešto toliko zahtjevno – kao što je komponovanje i da u isto vreme osjeća da postoji. On tvrdi i da ima osjećaj kao da mu se ruka kreće sama. Ja bih mogao da posmatram svoju ruku nedeljama i ne bih doživeo nikakvo slično čudo, jer ja ne umijem da komponujem.
Ostatak Čiksentmihaljevog TED govora u kojem izlaže o svojim istraživanjima sreće i osjećaja zanesenosti pogledajte ovdje:
Koji su preduslovi za flow doživaljaj?
Flow doživljaj je najčešće prepoznat kod sportista, koji kažu da se osjećaju „u zoni” (in the zone). Ovaj osećaj opisuju kao vrhunac fizičkog i psihičkog stanja. Muzičari obično kažu da su u stanju potpune udubljenosti u skladanje i izvođenje djela kada se osjećaju apsolutno posvećeni samo tome.
Ipak, da bi došlo do tog osjećaja, potrebno je da se ispune određeni uslovi. Jedan od njih je da postoji izazov za nas. Aktivnost sama po sebi predstavlja tok, flow, ali da bi se razlikovala do svake druge akivnosti u kojoj uživamo mora da postoji neki izazov koji možemo da riješimo. Odnos izazova koji za nas predstavlja ta aktivnost i postojanje sposobnosti da ga izvršimo određuju da li će doći do osjećaja zanesenosti u toj aktivnosti. Taj izazov mora biti blago povišen kako ne bi došlo do dosade zbog premalog niti do frustracije zbog previsokog zahtjeva.
„Najbolji trenuci u našem životu nisu oni u kojima smo pasivni, osjetljivi i opušteni. Najbolji trenuci u životu se dogode kada su tijelo i um pojedinca aktivirani u svom punom potencijalu, s ciljem postizanja iskustva koje je teško postići, ali je izuzetno vrijedno.“
– Mihalj Čiksentmihalji
Flow doživljaj: Šta se dešava u nama?
Dok se nalazimo u stanju potpune zanesenosti nekim trenucima, dolazi do određenih promjena u nama. Neke od najkarakterističnijih su:
- potpuno smo posvećeni i skoncentrisani na aktivnost u tom trenutku;
- aktivnost, sama po sebi, ispunjava nas zadovoljstvom, pri čemu je ne doživljavamo napornom;
- dolazi do „gubitka” svijesti o sebi i osjećaja smirenosti; zaboravljavmo na vrijeme, mjesto, okruženje
- osjećaj za vrijeme se gubi zbog usmjerenosti na sadašnji trenutak;
- postoji povećana svijest o tome da se zadatak može uspješno ostvariti (to znači da pretežak zadatak najvjerovatnije neće dovesti do flow-a);
- osjećamo da imamo kontrolu nad situacijom i rezultatom;
- javlja se nedostatak svijesti o fizičkim potrebama, pa često ne primjetimo da smo gladni ili žedni.
Iako svi mogu doživjeti ovaj osjećaj, nekim ljudima on ipak izmiče. Zbog čega je to tako? Uglavnom se radi o tome da osobe ne odvajaju vrijeme kako bi se posvetile aktivnostima u kojima uživaju ili imaju neku vrstu problema sa održavanjem pažnje (teško održava pažnju na zadatku zbog povišene anksioznosti, depresije, stresa ili se suočava sa nekim teškoćama poput poremećaja pažnje).
Zašto je flow doživljaj koristan?
Ovaj pojam je često povezan sa umjetnošću i sportom, a sve zbog toga što značajno doprinosi osjećaju postignuća. To se ne odnosi na vanjske nagrade, već unutrašnji osjećaj zadovoljstva koji se povezuje sa intrinzičkom motivacijom (unutrašnjom motivacijom). Osjećaj zanesenosti je povezan sa većom kreativnosti, stvaralaštvom i uživanjem.
Brojni poznati ljudi su izjavili da su im najdraža djela upravo nastala u tim trenucima. Na primjer, pisac, Franc Kafka, spominjao je o flow doživaljaj i kako mu najviše znače djela, kratke priče, koja je stvorio u jednom dahu. U tim noćima nije spavao, a kaže da je nakon toga jedva pomjerao svoje tijelo koje bi bilo ukočeno.
Pored klasičnog osjećaja zanesenosti, Čiksentmihalji je proučavao svakodnevne aktivnosti kojima ljudi prekidaju određene aktivnosti. Na primjer, uzimanje šoljice kafe u ruke u pauzi od rada, žvakanje žvake, pušenje, pričanje šala i dr. Takve aktivnosti nazvao je mikro-flow doživljaj.
Čiksentmihalji je govorio o velikom značaju tih aktivnosti za svakodnevno funkcionisanje, a to je i pokazalo istraživanje u kojem je ispitanicima, koji su u njemu učestvovali, rečeno da se narednih 48 sati suzdržavaju od takvih aktivnosti kao što su žvakanje žvake, pušenje, ljuljanje na stolici, uzimanje kafe i slično. Ispostavilo se da je došlo do veće napetosti, pospanosti, umora kod ispitanika. Ispitanici koji su se suzdržavali od mikro-flow aktivnosti su se, prilikom procjene sebe i svog ponašanja, videli u značajno nepovoljnijim terminima nego prije toga.Čini se kako sreću zaista čine male stvari i to one u nama samima. Probajte se prisjetiti neke aktivnosti u kojoj ste se izgubili poslednji put te predati joj se ponovo. Možda pronađete svoj flow doživljaj.
